Glasnik

Šokačko sijelo


U Županji je 1968. osnovano Šokačko sijelo, tradicijska manifestacija koja se održava svake godine u pokladnom razdoblju, u veljači, u trajanju oko deset dana. U počecima, novopokrenute slavonske Smotre folklora, sada manifestacije bile su poticaj za osnivanje i rad novih KUD-ova i folklornih priredbi na svojim područjima, ali i širenju novih sadržaja na svojim manifestacijama. U današnje vrijeme sve su to mega manifestacije s preko pola stoljeća kontinuiranog trajanja. U njihovu središtu pozornosti su temeljni sadržaji njegovanja i očuvanja hrvatske tradicijske kulturne baštine – Smotre folklora, ali i brojni turistički, gospodarski, sajmeni, kulturološki, kulinarski, sportski i drugih sadržaja.

Važnost smotre – vrijeme smotre

Manifestacija Šokačko sijelo, koja je odavno prerasla lokalne okvire, i već 54. godinu zaredom brižno čuva i njeguje tradicijsku kulturu i baštinu, običaje i izvornost županjskog kraja, postala je dio hrvatskog kulturnog i nacionalnog identiteta. Odmah nakon Božića u Županji polako misli vode na poklade. Tada se otvoraju stare škrinje, kreću velike pripreme kako bi zabljesnule zlatare, zabijelile široke šokačke rubine, zazlatili se dukati i upregnuli vranci… Sve do pepelnice-čiste srijede Županja će biti pozornica folklora i narodnog stvaralaštva. Prikazat će sjaj i bogatstvo Šokadije i ugostiti brojne domaće i inozemne skupine te pokazati zajedništvo u različitosti. Šokačko sijelo iznova će probuditi osjećaj ljubavi prema tradiciji, prijateljstvo i plemenitost. U tom razdoblju Županju će posjetiti brojni gosti, ljubitelji tradicijske kulture, uživati u bogatom programu i ponudi raznovrsnih sadržaja.

Kratko kroz sadržaj Sijela

Šokačko sijelo, sada kulturno-zabavna manifestacija utemeljena na bogatoj i raskošnoj kulturi i tradiciji Slavonije i ljudi tog kraja Hrvatske, je najstarija i najveća manifestacija tradicijske kulture Županjskog kraja. Već preko pola stoljeća kroz vješte ljubitelje tradicije, u brojnim nastupima kulturno – umjetničkih društava prikazuju se običaji, pjesme i plesovi, ali i životna svakodnevica stanovnika ovoga kraja, danas i nekada. Izlazi tada na vidjelo sva raskoš, bogatstvo i ljepota izvornih slavonskih nošnji, kulturne baštine, folklora, narodnog stvaralaštva te bogatstva Šokadije. Manifestaciju obilježavaju brojne priredbe i nastupi, kazališne predstave i izložbe, večeri folklora i poezije, te izbor najljepše djevojke u narodnoj nošnji, a sve u iščekivanju mimohoda konjanika i u svečano ruho urešenih konjskih zaprega, te velike i vesele pokladne povorke ulicama grada. Tradicijski uređene kočije i konji, u narodne nošnje odjeveni kočijaši i njihova pratnja – uvijek su velika atrakcija za sve dobrodošle goste. „Šokačko sijelo“ uvijek završava utorkom „Seljačkom zabavom“ pred korizmenu čistu srijedu ili Pepelnicu, te na taj način označava početak korizme. Od osnutka pa do danas, kroz priredbe i nastupe, predstave i slavlja, smotre i festivale prošlo je mnoštvo suradnika – amatera, raznih udruga, prosvijetnih djelatnika, poduzetnika, gospodarstvenika i tako bez prekida uključujući i razdoblje srpske agrasije na Hrvatsku.

Kroz prošlost – čardak

Šokačko stanovništvo ovoga kraja ponosi se svojom graničarskom prošlošću, starim običajima, pjesmama i plesovima, a posebno svojom narodnom nošnjom, koju s ljubavlju čuva. Županja ima vrlo bogatu povijest , gdje se nalazi jedini sačuvani graničarski čardak iz vremena Vojne krajine u ovom dijelu Europe, koji je iznimno značajan i za muzej “Stjepan Gruber” i za grad. Sagrađen je početkom 19. stoljeća kao središnji graničarski punkt, odnosno stražarnica na granici prema Turskoj. Graničari su time uspjeli sačuvati i uspomene iz Vojne krajine, povijest i šokačke priče ispričane oko konjarskih vatri. Kao rijedak kulturno-povijesni spomenik i spomenik arhitekture smješten je podno nasipa uz rijeku Savu, zaštićen i registriran kao spomenik kulture A kategorije. U njemu danas djeluje Zavičajni muzej “Stjepan Gruber”. I upravo taj čardak, dominira scenografijom i pomno uređenom pozornicom kina Mladost,  gdje je svaki puta priređena i svečanost otvorenja Šokačkog sijela i izbor Šokačkog cvita. Originalnom pričom tradicije običaja nastoje brojnim gostima vjerno dočarati što su granica i graničari značili za tadašnje Županjčane, došljake i putnike namjernike, u vrijeme kada su u Županju već stigli engleski industrijalci zbog Spačvanskog bazena i tvornice tanina.

Prošlost Sijela

U veljači 1967. godine Josip Šimunović, Ivan i Josip Baotić,  pozvani su kao gosti u Zagreb na “Prvo pokladno šokačko sijelo”  kao predstavnici Županje, koje je tada organiziralo Kulturno-umjetničko društvo “Šokadija”. Bilo je to velika priredba i zabava “u ruhu i duhu” slavonsko-šokačkom: tamburaši, folkloraši, pjesme, poskočice, svatovac, bećarac, slavonska jela uz sudjelovanje folklorno-tamburaškog sastava ogranka “Seljačka sloga” iz Lipovca. Promatrajući cjelokupno veselje, nisu se mogli otrgnuti pozitivnom doživljaju. Kako im se sve svidjelo odučili su  nešto slično pokušati i pokrenuti, zapravo podržati tu tradiciju u srcu Šokadije, odaklem zapravo ona i dolazi, a u Zagreb kao i tada doći se dičiti sa onime što zapravo i ima Šokac. Tako je grupa entuzijasta (Uporavni odbor RKUD-a Kristal uz spomenuti trojac tu su bili: Josip Barišić, Antun Grgić, Branko Sinčić i Ivan Herman) krenula  1968. godine u pokretanje prvog “Šokačko sijelo u Županji”. Prva smotra folklora održana je 24. veljače 1968., u organizaciji Društva Kristal i Gimnazije “Vladimir Nazor”, odnosno njihova društva Iskra. Tada su u dvorani kina “Kristal” u Županji nastupili KUD-ovi iz Babine Grede, Bošnjaka, Štitara i Županje. Program je tijekom idućih nekoliko godina obogaćen, te se Sijelo od jednog dana trajanja produžilo na tri, pet, deset, a već 1975. godine na 22 dana Sijela gdje je održano 18 raznih kulturno-zabavnih manifestacija. Namjera utemeljitelja “Šokačkog sijela” bila je građanima pružiti raznolike kulturne sadržaje.

Organizatori kroz povjest

Od 1968. godine pa sve do 1990. godine programi Šokačkog sijela kreirali su se, dogovarali i realizirali u okviru djelatnosti Narodnog sveučilišta u Županji. Najveći dio posla oko organiziranja Šokačkog sijela dugi niz godina vodio je tadašnji direktor Narodnog sveučilišta, Branko Sinčić, Odlukom Skupštine općine na temelju Zakona o poduzećima 31. prosinca 1990. godine ukida se daljnje djelovanje Radne organizacije Narodnog sveučilišta, a formira se Javno poduzeće “Antun Gustav Matoš”. Dakle, Narodno sveučilište dijeli se na nekoliko zasebnih ustanova, a imenovanje Organizacijskog odbora, a potom i Izvršnog odbora preuzima Skupština općine Županje, danas Gradsko poglavarstvo Županje. Od 1. listopada 1990. godine inicijativni odbor za osnivanje Zajednice organizacije u kulturi općine (ZOK) Županja, saziva Osnivačku skupštinu pod predsjedavanjem Stanislava Oršolića te dostavlja Poziv za skupštinu s ciljevima i zadacima Sekreterijatu društvenih djeletnosti SO Županja i Fondu za kulturu Općine Županja, te Javnom poduzeću “A. G. Matoš”, o formiranju ove Organizacije. U okviru nje planiraju se provesti i organizirati poslovi u svezi sa Šokačkim sijelom. U prijelaznom razdoblju, tj. formiranju nove demokratske vlasti u Republici Hrvatskoj te u godini Izbora 1991. godine, Šokačko sijelo praktički ostaje bez matične ustanove, ali se u okrilju Proračunskih sredstava Grada planiraju određeni iznosi za ovu manifestaciju.

Izbor – Frolina večer

Program nije bio statičan, stalno se nadopunjavao i osmišljavao, kako novim sadržajima tako i novim dometima u kvaliteti  viđenih i izvedenih programa. Sve je to dalo jedan stvaralački zamah ovoj manifestaciji i njenim sudionicima. Tako  je već na drugom Šokačkom sijelu održan izbor najljepše šokice, potom i šokca u tradicijskoj odjeći. Za izbor originalnih nošnji u prvim godinama Sijela prijavljuje se uglavnom osobe koje dolaze i kao sudionici folklornog djela programa. To je bilo nešto novo, nešto lijepo, što još nije viđeno u ovom kraju, a ujedno se ukazala prilika mladim djevojkama da privuku pažnju svojom ljepotom i bogatom narodnom nošnjom. Natjecatelji nisu bile samo iz Županje i obližnjih sela, nego i iz sela oko Vinkovaca, Đakova i Sl. Broda. S obzirom da je i ovaj dio programa pobudio veliki interes, na trećem po redu Sijelu organizira se zasebna večer pod nazivom “Frolina večer” ili “Večer frole traktoriste“. Za ovu večer, uvijek se tražila karta više. Tu je večer punih 30 godina organizirao  i osmišljavao prof. Ivan Herman, poznati humorista, akademski slikar i pučki pisac. U njegovoj zabavi sudjelovali su mnogobrojni eminentni glazbenici i umjetnici (Vera Svoboda, Krunoslav Kićo Slabinac, Pero i Blaženka Nikolin, Višnja Korbar i drugi). Tijekom višednevnog programa bit će tu tamburaških festivala, tematskih izložbi, predstava, prikaza običaja, nastupa folklornih grupa,… U 1983. godini Frolina večer se spaja s Izborom ljepotice pošto je obje večeri vodio isti voditelj. I danas je dio manifestacije izbor najljepše djevojke u narodnoj nošnji, koja se kruni titulom «Šokački cvit». Dugi niz godina pobjednica je nosila titulu najljepše Šokice Sijela, dok od 1995.g. nosi se titula “Šokački cvit”. Na izborima se pokazuju prekrasne djevojake koje privlače pažnju svojom ljepotom i bogatom narodnom nošnjom koje poneke imaju na sebi očuvane starine (ruvo) i preko sto godina, koje je trebalo prikazati i nije ih se smjelo prepustiti zaboravu. Osim ljepote djevojke ocjenjiva se starost i očuvanost nošnje, kao i umijeće nošenja tog starog ruha izrađenog od svile, i urešenog šlingom, zlatovezom i raspletom. Skladnost nošnje, stasa, hoda i ljupkosti, način češljanja, ukrasa na glavi, rukama i vratu, te izbor čarapa i obuće također su važni elementi ocjenjivanja. Do sada se na izboru natjecalo više od tisuću djevojaka koje su pokazale dio svoje obiteljske povijesti i naše bogate kulturne baštine.  Sijelo je godinama raslo, od lokalne smotre folklora do gostovanja folklornih skupina iz inozemstva i kulturno-zabavnih, turističkih, etnografskih, gospodarskih i drugih sadržaja po kojima je danas prepoznatljivo. A bilo je i ostalo stalno nadahnuće razvoju kućne radinosti, obnavljanju tradicijskih obrta, rukotvorina, izradi tradicijske odjeće…

Očuvanje običaja

Običaj prerušavanja (u okolici Županje naziva se fašingari, bušari, kurjače) uklopljen je u pokladnu povorku koja se održava zadnju nedjelju poklada , jedna je od najveselijih i najposjećenijih priredbi u okviru programa Šokačkog sijela. Povorka koja će se kretati centrom grada osim veselih i šarenih maski i skupina pokazuje raskoš konja, kočija i ljepotu razdragane slavonske duše. Uprizorit će se i običaji iz doba Vojne krajine, kad su stari graničari od Turaka čuvali granicu na Savi. Djevojke su se tada, zbog straha od Turaka odijevale u bule, a snaše u vuka. Plesom su nekada tjerali zle sile iz sela, ali danas se zapravo velikim slavonskim kolom tjera zima i doziva proljeće. Kao što smo već rekli korijeni maskiranja vuku podrijetlo iz vremena vladavine Turskog Carstva na ovim područjima stoga iamo dva pokladna običaja u kojemu su samo žene nositelji radnje i drugi u kojemu uglavnom sudjeluju muškarci. Pjevajući razne pjesme žene idu u koloni, a prva vodi povorku s velikom šibom u ruci. Nije poznato porijeklo i značenje ovoga običaja, niti su uz njega vezani specifični pokladni napjevi (uglavnom se pjevao svatovac). Uz pjesmu i šetano kolo ulazeći u seoska dvorišta gdje ih domaćini časte kolačima i raznim drugim specijalitetima. Uz to razdoblje vezan je i običaj poznat pod nazivom jahači koji obuhvaća skupinu muškaraca koji jašu na konjima. Oni u skupinama vrše ophod selom i, jašući ulaze u dvorišta gdje budu počašćeni od domaćina. U pravilu su odjeveni u tradicijsku zimsku odjeću s nekim manjim detaljima maskiranja.  Ovi običaji oko poklada gotovo uvijek su bili dio Povorke u Županji ali su se izvodili i na sceni. Pokladna povorka broji više od tridesetak skupina s više od tisuću maskiranih osoba koje burnim pljeskom prati nekoliko tisuća gledate. Od sudionika ove povorke u kojima su se najčešće prezentirali navedeni običaji iz Županje i okolice treba navesti da je Organizacijski odbor pozivajući skupine uvijek nastojao usmenim ili pismenim putem uputiti ili obavijestiti da u Pokladnoj povorci prezentiraju pokladne ili karnevalske običaje svoga kraja. Uz pokladne običaje, ova je manifestacija uvijek sadržavala i prezentaciju nekih drugih izvornih folklornih sadržaja, primjerice običaje kroz godinu i običaje koji prate čovjekov život. Tako u sklopu Sijela njeguje se od davnina i pečenje rakije, slavonska svinjokolja i konjarske vatre, koji se obavljaju uz puno veselja Šokca, a ubrajaju se u bogatu turističku ponudu županjske Posavine.

Ruvo – način oblačenja

Zimi su muškarci nosili gaće od debljega tkanja, hlače od valjane vune (stariji oblik) ili rajtozne – hlače jahačkog kroja izrađene od smeđega samta.( Gornji je dio hlača širi, a donji uži. Naziv od njem. Reithose – jahaće hlače) Na to su nosili kabanice, duge suknene kapute tamnih boja ukrašene zelenim, crvenim ili crnim aplikacijama vrpci gajtana. Muške kabanice, za razliku od ženskih, imaju ovratnike. Sredinom 19. st. vojne su vlasti odlučile provesti uniformiranje neslužbene graničarske odjeće na području Brodske regimente. Dotadašnji gornji, zimski dio ruha – sukneni gunjac, dobio je za kumpaniju odgovarajuće šare uz donji rub i rubove rukava. Kraći tamnoplavi kaput od valjane vune u županjskom kraju nosi naziv špenzle, navodno prema engleskom tvorničaru Spenceru, čiji su način izrade odjevnih predmeta od valjane vune prihvatili i štrikeri na tom području (Lešić, 1975;135). Svagdje oko Županje rabi se naziv Špenzla osim u Babinoj Gredi, gdje se naziva ćurakle. Uz donji rub i rubove rukava špenzla je ukrašena s jedanaest raznobojnih, horizontalnih, valovitih pruga. Jednostavniji kaput bez šara nosili su stariji ljudi. Štrikeri su bili u Vrbanji, Vinkovcima, Vukovaru, Đakovu i Šidu. Šare su bile znak raspoznavanja dijelova nekadašnje Vojne krajine, a Županja središte 11. kumpanije – Elferije. Identični uzorak šara nalazila se i na muškim čarapama od valjane vune – fuseklama. Na starijim fotografijama uočavaju se vunene čarape tamnocrvene boje ukrašene bijelim zrncima poput narukvica šticli. Ovakvi primjerci nosili su se do sredine 20. st. i danas ih je malo očuvano. Muškarci, a žene osobito o pokladama, nekada su noge omatali suknenim krpama obojcima, kariranim u bež-smeđoj kombinaciji. Na obojke su se obuvali opanci kajišari.

Šokačko sijelo – danas

Od prvog Šokačkog sijela pa sve do danas trebalo je mnogo snage, volje, rada i entuzijazma da se prevladaju sve teškoće u očuvanju neprocjenjive vrijednosti ove manifestacije. Danas Šokačko sijelo svojim priredbama čuva korijene narodne baštine. Tradicijski uređene kočije i konji, u narodne nošnje odjeveni kočijaši i njihova pratnja – uvijek su velika atrakcija za sve dobrodošle goste. Manifestacija je potaknula obnavljanje zaboravljenih običaja iz ovoga kraja, svojim priredbama vrednuje kulturno-umjetničku baštinu te potiče sve vidove folklornog narodnog stvaralaštva.

Najposjećeniji događaj u sklopu Sijela redovito je pokladna povorka, koja okuplja nekoliko tisuća ljudi, a tu su i drugi sadržaji kao prepoznatljiv dio manifestacije – vrlo atraktivan izbor “Šokačkog cvita”, folklorne večeri, Večer uz tamburu, Seljačka zabava,… Od sedamdesetih godina sadržaji Sijela upotpunjuju se i s različitim etnografskim, likovnim pa i gospodarskim izložbama, savjetovanjima, okruglim stolovima i promocijama knjiga. Od 1987. godine u program “Šokačkog sijela” ulazi “Večer uz tamburu“, prva takve vrste u Hrvatskoj. Županja kao kolijevka sviranja na tamburi na taj način dobiva priredbu na kojoj nastupaju poznati tamburaški sastavi ali i mali, školski sastavi, kao dokaz budućnosti sviranja tambure, te veliki tamburaški orkestri.

 Nakon osnivanja Konjogojske udruge Stari Graničari (1993.) “Pokladno jahanje” također postaje dio programa “Šokačkog sijela” u kojem sudjeluju jahači koji jašući uz pjesmu i pokladno raspoloženje ulicama grada Županje najavljuju početak Šokačkog sijela. Seljačka zabava, danas nezaobilazni dio programa “Šokačkog sijela”, se u pokladno vrijeme održavala još početkom 20. stoljeća u prvom županjskom hotelu Weinberger. Njezina osobitost je u tome što se sve do današnjeg vremena zadržalo pravilo da se na zabavu dolazi u raznim vidovima tradicijske odjeće, organizira se natjecanje u krunjenju kukuruza i slično. 

Večer Folklora

Kroz “Večeri folklora”, u okviru “Šokačkog sijela”, pružena je prilika kulturno-umjetničkim društvima da na pozornici  pokažu tradicijske plesove, pjesme i svirke, te ožive već pomalo zaboravljene narodne običaje kao kontrast današnjoj životnoj trci (poput šokačkih svatova, pečenja rakije, žetvenih običaja, branja kukuruza, kupljenja žira po našim hrastovim šumama, divana, čijala i moba). Večeri folklora su dokazale da je folklor nepresušno i bogato vrelo ovog naroda koje oplemenjuje duhom koji izvire iz svakog tona, pokreta u plesu ili trenutka običaja, dok su žice tamburice samičara  i tamburaša ustreptale mnoga srca. 

Šokačka riječ

Zaslugu treba odati i svim drugim programima koji su promovirali pisanu šokačku riječ od najmlađih generacija okupljenih u “Malom literalnom šokačkom sijelu” do promocija knjiga i održavanja različitih susreta pisaca te zanimljivih dramskih programa. Od samih početaka Sijela u osnovnu koncepciju ulaze programi kojim se promovira pisana šokačka riječ od najmlađih generacija pa do najstarijih stvaratelja. Najmlađi se okupljaju na “Malom  šokačkom sijelu” i “Malom literarnom sijelu”, dok se starije generacije književnika i pučkih pisaca već dugi niz godina okupljaju na “Večeri pučkih pisaca“.

Pokladna povorka
“Pokladna povorka” prvi put je uvrštena u program “Šokačkog sijela” 1969. godine da bi ubrzo postala njegova najmasovnija manifestacija. Županjska “Pokladna povorka” predstavlja spoj seoske i gradske karnevalske tradicije. Na čelu povorke su jahači u odjeći graničara sa zastavom Sijela. Zatim slijede 3 jahača, koji nose zastave države, županije i grada, odjeveni u  graničarske nošnje ili odore. Potom idu ostali jahači odjeveni u tradicijsku nošnju i serežanske odore, te dva ili tri odjevena u turke. Njih slijede svečane i radne vrste konjskih zaprega, s ljudima maskiranim najvećim dijelom u tradicijske nošnje i tradicijske maske. Potom idu nosači amblema Sijela. Slijede ih, konačno, i ostali sudionici povorke, i to prvo najmlađi sudionici (djeca iz vrtića i osnovnih škola), KUD-ovi (gostujući i domaći) i druge grupe.
Večer uz tamburu
Županja kao koljevka sviranja na tamburi ima svoju bogatu prošlost. Na velikom broju fotografija iz prošlosti Županje, bilo da se radi o svatovima, pokladama ili sjelima, mogu se vidjeti ljudi s tamburom u ruci. Danas najveća tamburaška imena u državi naučila su svirati ovaj instrument baš u Županji I okolici. Godine 1987. U program Šokačkog sijela prijedlog Stjepana Brace Šinke, Šime Jovanovca, Stanislava Oršolića i Krešimira Stjepana Bogutovca, programski je uvedena priredba pod nazivom Večer uz tamburu, prva takve vrste u Hrvatskoj. Ona je imala koncentni izričaj i baš kao takva imala svoju biranu publiku. Na njoj su nastupili osim poznatih tamburaških sastava i mali, školski, kao primjer generacija koje će u budućnosti svirati tambure, ali i veliki tamburaški orkestri. Naglasak je bio na instrumentalnim izvedbama, pa u počecima Večeri uz tamburu nije bilo pjevača.

1990.godine:TO KUD-a Kristal, Veliki tamburaški orkestar Pajo Kolarić Osijek, Bošnjački dragulji s Baćama

1997. Patria Županja, Subotički tamburaški orkestar , Romanca Gunja, Mali tamburaši KUD-a Kristal, TS Dike Vinkovci,

1998.: Marta Nikolin i Slavonski Bećari, TS Contra, Ferdo Livadić Sombor,

2004. Šima Jovanovac, Viktorija Kulišić, Kristali, Društvo Šokadija iz Zagreba s predsjednikom Martinom Vukovićem

2005.: TS Žute dunje, TS Ravnica Subotica, Slavonski bećari I Vera Svoboda, To Matija Gubec iz Rume, TS Gazde, TO Martičani

Pokladna jahanja

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća zaljubljenik u tradiciju ovih krajeva Ilija Lešić – Bartolov, s nekolicinom Županjaca obnavlja običaj pokladnog jahanja koji je jedno vrijeme, nakon Drugog svjetskog rata, bio i zabranjen.  Običaj korijene vuče još iz vremena Vojne krajine, kada su graničari čuvali granicu na Savi od Turaka. U sklopu ovoga običaja vrši se ophod selom ili obližnjim mjestom, gdje mladi momci i ljudi, na lijepo okićenim konjima, jašući obilaze viđenije kuće u selu. Pokladni običaji ovog kraja već od druge godine osnivanja manifestacije Šokačko sijelo dobivaju prigodu prezentirati se u zasebno osmišljenom program, Pokladnoj povorci.  Županja ima polustoljetnu tradiciju pokladnog jahanja i taj graničarski običaj pokušava se pretvori u prepoznatljiv turistički brend. Nekoliko godina po osnivanju Konjogojske udruge “Stari Graničar” u Županji (1993.) pokladno jahanje dobiva i zasebni dio programa u kojemu sudjeluju samo jahači koji jašući uz pjesmu i pokladno raspoloženje ulicama grada Županje, najvaljuju početak Šokačkog sijela. Tako se u poklada u gradu okupi preko 100 jahača, mladih ljudi koji gaje veliku ljubav prema konjima i tradiciji. Obilaze nekoliko postaja, a točno u podne veličanstvenom povorkom jahači zakorače ravno u centar grada Županje, te pjesmom i topotom gizdavih konja najavljuju početak Šokačkog sijela. Članovi vojno-povijesne postrojbe Serežani prikažu scenu spašavanja djevojke od Turaka, a članovi KUD-a “Tomislav” oživljavaju običaj vuka i bojevni mačevni ples – serežanski. Sve je ovo povezano i vezano uz granicu i graničare, baš onako kako je to i nekada bilo.

Turistička zabava

Uz sva vesela zbivanja, zabave je bilo premalo za sve one koji su se htjeli naplesati, a ne samo uživati u plesu drugih, pa je iz tih razloga 28. veljače 1981. u Restoranu “Kristal” Turističko društvo Županja organiziralo prvu Turističku zabavu. Ona se uspješno održavala sve dok je postojalo Turističko društvo, a koje je 1989. godine prestalo s radom. Taj prekid potrajao je sve do 1999. godine. Kada se osniva Turistička zajednica grada Županje, koja među svojim raznovrsnim djelatnostima nastavlja s organiziranjem Turističke zabave.

Ispred Turističke zajednice grada Županje nastavljena je tradicija organiziranja Turističke zabave, kroz koju se tražilo unjeti što više sadržaja koji nisu bili isključivo vezani za ostale dane Sijela.

Sajam zlatne niti

Turistička zajednica grada Županje u okviru programa Šokačkog sijela zadnjih deset godina organizira tradicijski sajam, koji od 2010. godine nosi naziv  Sajam zlatne niti. Sajam je zamišljen kao mjesto susreta, druženja, razmijene iskustva, znanja, ideja i vještina, s ciljem promocije tradicijskih zanata, razvoja ruralnog turizma, poticanja ekološke poljoprivrede i zaštite kulturne baštine. A program počinje Malim šokačkim sijelom i nastupom najmlađih čuvara kulturne baštine, koji vole tradiciju, narodnu nošnju, tamburicu i doista je velika radost vidjeti koliko su djeca sretna i ponosna što su sudionici ove velike manifestacije. A upravo su oni jamstvo njezine opstojnosti i očuvanja hrvatskih tradicijskih vrijednosti, koje se brižno i s velikom ljubavlju prenose s koljena na koljeno.

Maskembali

Nakon što je 1968. došlo do spontane manifestacije nazvane Šokačko sijelo, odmah se 1969. ukazala potreba program Sijela dopuniti novim i atraktivnim programima. Tako je te godine po prvi puta uz Gradsku glazbu od Hotela “Jelen” prema naselju Šećerana krenula pokladna povorka koja je završila u Restoranu “Kristal” i od 17 sati tu su se sudionici povorke mogli zabavljati uz pratnju VIS-a Kristal.

Od  1970. Do 1998. maskenbali kao večernja zabava održavali su se uglavnom u Restoranu “Kristal. Bila je to prilika da se srednja generacija županjaca opusti, zabavi, a da zasviraju mnogi sastavi i zapjevaju tada renomirani zabavljači. Danas također nakon povorke maski u športskoj dvorani OŠ, održava se zabava pod maskama te proglašava najbolja maska Sijela.

Seljačka zabava

Još nekoliko desetljeća prije organiziranja manifestacije Šokačko sijelo, Tomislav je u vrijeme poklada organiziralo pokladnu zabavu. Iz raznih zapisa o Tomislavu I priča starih članova, Županjaca, vidljivo je das u te pokladne zabave Tomislavci veoma dobro organizirali, a na zabavi se prikupilo i nešto novca za rad Tomislava kroz godinu. Od 1973. godine, Tomislav je organizator Seljačke zabave u okviru Šokačkog sijela. Seljačka zabava organizitala se sve do 2001. godine u gostionici s prenoćištem “Jelen” te nekoliko puta u Restoranu “Kristal”. Kako je iz godine u godinu rastao interes za Seljačku zabavu, od 2001. godine Tomislav organizira zabavu u športskoj dvorani OŠ Ivana Kozarca.

Izložbe – galerije

U sedamdesetim godinama 20. st. sadržaji Sijela upotpunjuje se i s različitim etnografskim, likovnim pa i gospodarskim izložbama. Iako nemamo pouzdanih podataka o tome je li na prvom Šokačkom sijelu 1968. Godine organizirana izložba, prema zapisima RKUD-a Kristal (od 21. prosinca 1967.) saznajemo das u ovakvi sadržaji planirani već od dana njegova utemeljenja. No, prema danas dostupnim podacima, do realizacije prve izložbe došlo je na trećem Šokačkom sijelu. (1971.). Inicijativa je potekla od Kruga likovnih stvaralaca i drugih kulturnih djelatnika u gradu. Tako je Šokačko sijelo 1971. Godine organizirana prva zajednička izložba amatera sa područja Županje, Šapca i Brčkog. U godinama koje slijede redaju se mnogobrojne zanimljive izložbe na kojima se na različite načine nastoji što autentičnije predstaviti izvorna tradicijska baština ovoga kraja. Stoga od samih početaka Šokačkog sijela možemo pratiti bogatu I raznoliku izložbenu djelatnost te ona vremenom postaje jedan od nezaobilaznih programa ove manifestacije. Tako postoje podaci o izložbama koje su dugi niz godina organizirali članovi Udruženja samostalnih privrednika Općine i druge udruge i organizavije u gradu. U gradu Županji 1991. godine Magdalena Lončarević osniva prvu samostalnu privatnu galeriju pod nazivom Galerija Veliki Kraj koja djeluje sve do danas. U ovoj galeriji u sklopu Šokačkog sijela izlagali su najeminentniji akademski stvaraoci ovoga kraja pa I šire te mnogobrojni stvaraoci amateri. Ova Galerija ugostila je mnogobrojne generacije pučkih pisaca I književnike pa je nemjerljiv njezin doprinos ovoj najvećoj županjskoj manifestaciji. Nazivi nekih značajnih izložbi iz arhive:

Izložba narodnih rukotvorina 1973, Etnografska izložba 1972., Etnografska izložba “Otarci” 1974, Izložba “Marame oko vrata I oglavlja” 1978., Izložba “Obrtnička udruženja I razvoj obrtništva županjske Posavine” 1995., Etnografska izložba “Crkveno ruho Cvelferije” 1994., Gostujuća izložba “Nakit, ukrašavanje I oglavlja” iz Siska 1996, Etnografska izložba “Ženska oglavlja u županjskoj Posavini” 1997., Gostujuća izložba “Obnova ruha otoka Mljeta” Udruge žena Deša iz Dubrovnika 1998, Stalni postava etnološkog odjela Muzeja 2001., dokumentarna izložba “100 godina KUU Tomislav iz Županje” 2003., etnografska izložba “Drvo u tradicijskoj kulturi” 2006., Izložba Ivana Hermana u Galeriji Veliki Kraj 1997., Izložba Marice Žigmundovac 2001., Izložba Žanne Erdelji iz Vinkovaca 2006., Izložba “Nakit kroji povijest” 2007.

Danas je Šokačko sijelo najreprezentativnija manifestacija tradicijske kulture županjske Posavine. Svake godine ono okuplja oko 2.500 izvođača (sudionici-folklorne skupine iz Švicarske, Njemačke, Austrije, Poljske, Mađarske, Rumunjske i dr.) i više od 11.000 gledatelja.

Odjel za dodjelu Hrvatske turističke nagrade odlučio je da nagradu “Anton Štifanić” u kategoriji “SKUPINE” za 2000. godinu, dodijeli Šokačkom sijelu iz Županje. Odjel za dodjelu Hrvatske turističke nagrade čestita osnivačima i svim bivšim i sadašnjim članovima “Sijela” i zahvaljuje im na održavanju vlastite tradicije, na upornosti i entuzijazmu i čvrsto se nada da će Šokačko sijelo nastaviti utrtim putom, čuvajući i njegujući svoje narodno blago, nasljeđe i hrvatski indentitet.

Šokačko sijelo je manifestacija u koju su generacije ljudi iz županjske Posavine, brojni promicatelji slavonske baštine, utkale svoj rad i trud i ono je neraskidiva veza čovjeka i zavičaja. Na temelju tradicije duge više od pola stoljeća brendiranjem Šokačkog sijela, zna se da tijekom zime najveća tradicijska manifestacija događa upravo u Županji.

Tek 1994. Sijelo dobiva svoju priredbu pod nazivom Otvorenje Šokačkog sijela. Od tada se na Sijelima scenografiji i režiji pridaje sve veći značaj, uz sudjelovanje eminentnih umjetnika i pod visokim pokroviteljstvima.

Nazivi programa otvorenja kroz godine Šokačkog sijela:

  • “Šokadijo, sve ti je na glasu” 1995.

  • “Poklade su i ludi su dani…” 1998.

  • “Hajd u lov” 2004.

  • “Našim šorom, jagodo” 2005.

  • “Tamburo, miljenice” 2006.

  • “Šokadija u srcu” 2007.

  • “Vodenice-ketušice, kladarice, lenđerice” 2008.

  • “Idem šorom i pjevam bećarac…” 2009.

  • “Otvarajte kapiju i vrata” 2010.

  • “Kovač kuje, daleko se čuje” 2011.

  • “Puna srca, pune čaše, neka živi što je naše” 2012.

  • “Šokadijo plemenita, oj Županjo ponosita” 2013.

  • “Pružila se Županja kraj Save” 2014.

  • “Baka tkala, mama sačuvala” 2015.

  • “Idem šorom i pjevam bećarac’” 2016.

  • “Oj Županjo, oj Županjo, bečki perivoje!” 2017.

  • “Lipo ti se Šokica opravlja” 2018.

  • “Oj Županjo, uvik si mi mila” 2019.

  • “Odavno smo graničari stari…” 2020.

Sadržaj programa:

  • Večer folklore

  • Pokladno jahanje ulicama grada

  • Pokladna povorka

  • Večer uz tamburu

  • Radionica Tradicijskih glazbala

  • Pop-rock sijelo

  • Izložba slika

  • Sijelo pučkih pisaca

  • Malo literalno sijelo

  • Malo šokačko sijelo

  • Svečano otvorenje i Šokački cvit – Izbor najljepše djevojke u narodnoj nošnji

  • Svinjokolja

  • Gastro sajam

  • Sajam zlatne niti
  • Predstave

  • Izložbe

  • Seljačka zabava

Pripremio:

STARI ŠOKAC

Tomo Krbavac

Izvor
WEB stranica zupanjac netTradicijsko odijevanje u Županji i okolici: K. Bušić Etnografski muzej ZagrebWEB stranica novosti hrWEB stranica Turističke zajednice grada Županje
Prikaži više

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button

Adblock dodatak pronađen

Molimo isključite AdBlock(Blokator oglasa) kako biste nastavili s pregledom web-stranice.