Glasnik

Tambure vinkovačkog majstora Đure Zarića sviraju od Kanade do Australije

Profesor Đuro Zarić (71) iz Vinkovaca poznat je diljem Europe po izradi trzalačkih žičanih instrumenata, što je u njegovoj obitelji tradicija više od 100 godina. On sam izrađuje ih pola stoljeća, a mnoge je poslao u Australiju i Kanadu.

– Ljubav je počela još u djetinjstvu, uz moga oca Đuru, koji je bio izučeni majstor. Polako sam upijao svaki njegov pokret i sve više sam se zanimao za to kako se pravi jedan žičani instrument. Poslije osnovne škole izučio sam zanat, a nakon toga sam radio 45 godina, do mirovine, kao profesor u Glazbenoj školi u Vinkovcima. Prvo sam radio kao profesor puhaćih instrumenata, a poslije sam predavao tamburu – prisjeća se prof. Zarić.

Kaže, nikad mu nije bilo teško biti po cijeli dan u radionici da bi složio jedan instrument. I u vrijeme dok je prijepodne radio u Glazbenoj školi, poslijepodneva bi provodio u svojoj radionici. To ga je, kaže, opuštalo od posla u školi.

– Mnogi sjede pred televizorom, a ja sam stalno u svojoj radionici. Uvijek treba nešto jer jedan instrument ne možete napraviti za jedan dan, nego treba i više od mjesec dana. Ako želite napraviti nešto kvalitetno, da ostane za cijeli životni vijek, onda morate raditi pažljivo i paziti na sve detalje. Često su me pitali kako to da su moji instrumenti vječni, a kod nekih se tambura s vremenom deformira – kaže prof. Zarić.

Nekad je izrada žičanih instrumenata bila unosan posao i moglo se dobro zaraditi, dodaje, a danas to više nije tako jer ljudi jedva preživljavaju. Izrada instrumenata traje jako dugo, kaže prof. Zarić, posebice, recimo, brača ili bisernice.

– Nikada ne radim samo jedan, ne isplati se, nego uvijek radim više komada. Kad pogledamo, recimo, brač, to je tambura srednje veličine. Samo priprema materijala oduzima puno vremena. Materijal treba obraditi, stanjiti i pripremiti da se može raditi s njim. Onda se tek nešto počinje raditi. Kod brača ili kontre treba 25 puta lijepiti i svako lijepljenje vam je jedan dan, tako da već tu potrošite 25 dana. U međuvremenu mogu raditi ostale instrumente – priča prof. Zarić.

– U izradi instrumenata morate poznavati akustiku te izdržljivost materijala. Kad uhvatim materijal, vidim što mogu od njega napraviti, koliko smijem stanjiti da se dobije željeni instrument. Instrument po zvuku mora biti dobar, dovoljno jak i, najvažnije, zvuk mora biti melodičan. Tambura ne smije biti tupa, ona mora zvoniti, tek onda je ona dobra. Moj je otac znao govoriti da prvo treba izučiti zanat, treba poznavati i znati obrađivati drvo, i onda još jedno 30 godina iskustva – tek tada ste majstor. Nema tajni, iskustvo je najvažnije – tvrdi vinkovački majstor.

Prof. Đuro Zarić će, kaže, u svojoj radionici raditi koliko ga zdravlje bude služilo, bez obzira na to hoće li netko doći kupiti njegov instrument ili ne.

Mario KOKAJ

Povezane objave

Jedan komentar

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button