Glasnik

U staji u Sušinama etnomuzej, u svinjcu muzej tkanja

Dvorište bračnog para Leš u Ulici Gorana Potnešila u Sušinama drugačije je od ostalih. Osim zelenila i cvijeća, u njemu je smješten i mali etnomuzej s velikim brojem eksponata, od kojih su neki stariji i od sedam desetljeća. Etnoimanje ”Sušine” vlasnika Nikole i Marije Leš najbolje oslikava davno doba u kojem se živjelo uz zemlju i od zemlje. Kuća iz 1937. godine adaptirana je, kao i pomoćne gospodarske prostorije. Vrijedne ruke supružnika Leš svaki detalj dvorišta i kuće brižno održavaju s puno detalja. Uredili su ga za sebe, iako dolaze djeca iz vrtića i škola, a koriste ga i humanitarne udruge za svoje sadržaje, roditelji za dječje proslave, mladenci za fotografiranje, a glazbeni sastavi za potrebe snimanje spotova.

Supružnici Leš u Njemačkoj su radili 40 godina, a onda su u Sušinama kupili jednu kuću za stanovanje, a drugu za odmor. No u početku i nije bilo baš puno odmora jer je trebalo staru kuću revitalizirati te urediti seosko dvorište.

– Umjesto u Zagrebu, gdje isto imamo kuću u kojoj živi sin, odlučili smo se za život u selu, jer sam rođena u Đurđenovcu, a suprug je podrijetlom iz Zagorja. Osim toga, ovdje imam još dvije sestre i brata. Prvo je suprug, koji je u Njemačkoj radio kao socijalni radnik, a koji ima smisla za obradu drveta, dolaskom u Sušine kući u kojoj stanujemo dao umjetnički štih, a onda je počeo uređivati ovu staru kuću koja je bila strašno zapuštena jer u njoj 20 godina nitko nije živio. Za njega je bio izazov vratiti kući stari, izvorni izgled. Oživljavanje kuće trajalo je šest godina. Dvorište je bilo u korovu, a kuća i objekti u raspadnutom stanju. Možemo reći da je imanje 90 posto uređeno. Preostaje nam da iznutra uredimo ambar i pretvorimo ga u muzej alata za obradu drveta kojeg smo jako puno dobili, s obzirom na tradiciju drvne industrije u Đurđenovcu – pojasnila nam je Marija. Osim što će stari ambar dobiti novu funkciju, već prije supružnici su od sjenika napravili društvenu prostoriju, od staje etnomuzej, a od svinjca muzej tkanja u kojima su sačuvali temeljne grede i sve posebno uredili. Više od tisuću etnopredmeta je izloženo. Skupljanje starina godinama je trajalo, jer supružnici Leš vole etnostil, a predmeti su kupovani i na ‘buvljacima’ u Njemačkoj.

Etnoimanje ”Sušine” idealno je za turističku promidžbu i odlično mjesto u koje bi mogli svraćati gosti koji navrate u Đurđenovac i okolicu. Marija kaže da su imanje uredili za sebe, bez ideje da će ga komercijalizirati.

– Naš je glavni cilj bio sačuvati od propadanja i od zaborava baštinu i povijest svojega kraja, odnosno prikazati prošlost i nekadašnji život. Za škole, vrtiće i humanitarne udruge uvijek će biti besplatno, a za ostale goste ćemo vidjeti. Moramo pronaći najpovoljniji način što se tiče komercijalizacije, ali ne zbog zarade, već da pokrijemo troškove održavanja koji nisu mali – kaže 67-godišnja Marija. Krovište kuće zahtijeva promjenu, ali svakako sa starim biber-crijepom da se ne naruši izgled ”stare ljepotice”. Priča umirovljenih supružnika Leš primjer je kako polet i ljubav prema rodnome kraju i etnobaštini mogu donijeti društvenu dobrobit. Naravno, uz puno upornosti, ali i razumijevanja, uloženog i truda, i novca, i ljubavi. Zbirka koja po vrijednosti i po značaju eksponata zavrjeđuje da se posjeti i razgleda ne samo jednom već i nekoliko puta, jer pruža jedinstven i neponovljiv susret s prošlošću.Snježana FRIDL

 

Povezane objave

Odgovori

Back to top button