Vinkovačke jeseni


Svoju duhovnu profinjenost iskazivale su i iskazuju Slavonke izrađujući izuzetno lijepe i karakteristične nošnje. Da te nošnje ne bi ostale skrivene u ladičarima, da se vedri slavonski čovjek raduje i iskaže svoju snagu i iskonski pečat – to je bio glavni, ako ne i jedini motiv okrune ljepote slavonske ravnice smotrom na kojoj će zabliještati bjelinom ruho narodno, zaciktati tambure i gajde zaguditi, a Slavonci zapjevati široko, otegnuto, «k’o ova zemlja što ih rodi».

Vinkovačke su jeseni čuvarica i slikarica izvornoga načina života, one pokazuju slike prošlosti i sadašnjosti, upućuju na neistražene pravce i mogućnosti u budućnosti. Vinkovačke su jeseni izašle iz duše slavonskoga čovjeka, one su potvrda ljepote ove ravnice, one su želja da se sačuva od zaborava nekadašnje selo, njegovi ljudi i običaji, a posebice glazbena baština, koju treba otkrivati suvremenom čovjeku i ljubitelju narodnih glazbenih umjetnina.

Vinkovačke jeseni su ubrzo prešle uske zavičajne granice i započele međusobno povezivati sve one ljude koji vole i cijene tradicijsku kulturu, jezik i običaje , a to će uključivati svestranu razmjenu kulturnih, gospodarskih i ostalih dobara diljem naše zemlje i proširenje ove jedinstvene smotre novim manifestacijama: znanstvenim, turističkim, sportskim, zabavnim … Bitna rečenica kojom bi trebalo definirati pojam Jeseni trebala bi uvijek glasiti:

 

To je smotra koja teži trajnoj afirmaciji izvornoga, kulturno-umjetničkoga, narodnoga stvaralaštva temeljenoga na bogatoj baštini naroda Vinkovačkoga kraja i cijele Hrvatske.

Vinkovačke jeseni se održavaju svake godine u mjesecu rujnu koji je ujedno i početak jeseni, po kojoj je i ovaj festival dobio ime. Razlog za osnivanje ovoga festivala je taj što je jesen godišnje doba koje Slavonce za njihov mukotrpan rad najviše nagradi. Ovaj festival je ubrzo počeo povezivati sve one koji su ljubitelji kulturne baštine, narječja i starih običaja. Velika razmjena kulturnih dobara je dovela do toga da se ubrzo ovaj festival obogatio za još ponešto.

U posljednjih 50-tak godina svojega postojanja Vinkovačke su jeseni postigle mnogo više od očekivanog. Tako su se u vremenu u kojem postoje sve više obogaćivale, zbog čega se može smatrati kako su one jedan od najvažnijih festivala ove vrste u cijeloj Hrvatskoj. S ovim festivalom se pokušavaju objasniti manire slavonskog puka, njegov smisao za humor, te sveukupan slavonski način života.

Colonia Aurelia Cibalae najstariji grad Europe, prijestolnica Šokadije!

U danima trajanja ovoga festivala saznaju gledatelji se o raznovrsnosti folklora u Slavoniji, te o inozemnome folkloru koji u njemu sudjeluje. Pozornica je vrijeme trajanja festivala privremeno napravljena, te je kao zamišljena kao pozornica na otvorenome. Kostimi i scenografija su tematski, pa u tome dolazi ljepota oblika i boja nošnji, te zvukova tamburica i gajdi u prvi plan. A kako je sve krenulo o prvim Jesenima ispričat ćemo Vam u sljedećem tekstu:

Seljačka sloga, kulturna, obrazovna i prosvjetna organizacija Hrvatske seljačke stranke, po hrvatskim mjestima počela je intenzivnije dvadesetih godina 20. stoljeća poticati njegovanje tradicijske kulturne baštine. Osnivani su Ogranci Seljačke sloge koji su okupljali prije svega mladež, ali i srednje dobne žene i muškarce ukazujući na značaj i vrijednost svojega autohtonoga pjevanja, plesa, glazbe, društvenoga običajnoga života predstavljenoga putem igrokaza, vrijednosti i ljepote tradicijskoga ruha svoje sredine. Vremenom samo određeni broj Ogranaka nastavio je djelovati desetljećima u kontinuitetu i produžavati svoju kulturnu baštinu. Drugi su se sasvim ugasili ili nakon više desetljeća ponovno obnovili. Kako bi se uvidjelo koliko su osnutak i rad manifestacije Vinkovačke jeseni na slavonskosrijemskom području posredno ili neposredno utjecali na rad i razmah folklornoga života po mjestima, potrebno je sagledati osnutak, rad i djelovanje folklornih skupina do 1966. godine na ovim prostorima, koje i sada kontinuirano djeluju.

Dogodila se sada već davne 1966. godine, kada se u Vinkovcima pripremala obljetnica nekih važnih događaja iz njene povijesti, kao što su 200-godišnjica školstva, 100-godišnjica osnivanja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 60 godina od smrti književnika Josipa Kozarca, 20 godina rada vinkovačkog muzeja,…  Pri Kulturno-prosvjetnom vijeću tadašnje Skupštine općine Vinkovci osnovan je Koordinacijski odbor za proslavu navedenih događaja, čiji je predsjednik bio Dušan Šuša, inače istaknuti kulturni djelatnik, kazališni glumac i nekadašnji ravnatelj Gradskog kazališta. Te jeseni u Vinkovcima priređena je izložba o školstvu, izložba o Josipu Kozarcu, izdan je poseban Godišnjak Pododbora Matice Hrvatske u Vinkovcima posvećen ovom značajnom književniku. Činjenica da je iz Vinkovaca poteklo 7 istaknutih članova Akademije, očito je utjecala upravo na odabir Vinkovaca kao mjesta održavanja značajne, 100-te obljetnice postojanja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Organiziran je simpozij o doprinosu Slavonije hrvatskoj književnosti, na kojemu su sudjelovali mnogi istaknuti pisci, književnici, i akademici onog vre­mena. Odbor je odlučio da se navedene obljetnice povežu i uobliče u jednu širu kulturno-turističko-gospodarsku manifestaciju, pod nazivom „Vinkovačke jeseni” po prijedlogu Dragutina Žanića, tadašnjeg predsjednika Općine Vinkovci, jer se time, prema njegovim riječima, jamči kontinuitet i tradicionalnost.

Nakon povremeno održavanih rajonskih i kotarskih smotri folklora one su posebno mjesto dali prvoj smotri i prvom mimohodu izvornog folklora, bogadstvu narodnjih nošnji, pjesme, svirki, i kolu ulicama starog “Cibale”. Zašto „Jese­ni”, kako je objasnio Dragutin Žanić :„Jeseni u Vinkovcima bogate su i raskošne nakon žarkih ljetnih žetvi pšenice, počinje berba vagona jabuka, šećerne repe, počinje berba na tisuće hektara kukuruza, tih žutih dukata i slavonskog zlata, a stoljetne šume hrastova zarude ljepotom i šarenilom boja.“ Kako je zamišljeno smotra folklora je trebala izvršiti zadaću njegovanja i očuvanja tradicionalnog narodnog običa­ja, uz želju da takva manifestacija postane redovna godišnja manifestacija koja bi se trebala održati svake jeseni. Sve manifestacije održane su u vremenu od 17. do 23. rujna 1966. godine, a kao središnji događaj tijekom smotre folklora predviđena je simbolična berba jabuka, na plantaži tadašnjeg Kombinata „Borinci“ koji je slovio kao jedan od najvećih voćnjaka jabuka u Europi. To je ujedno postao i zaštitni znak „Vinkovačkih jeseni“. Smotra je zamišljena kao mimohod-defile kulturno-umjetničkih društava, na kojemu je tada nastupilo 17 društava s oko 500 sudionika, uglavnom iz vinkovačke okolice (Njemci, Komletinci, Ivankovo, Rokovci-Andrijaševci,Privlaka, Macute(Podravska Slatina), Frkovci-Retkovci, Prekopakra, Slakovci, Gorjani, Slavonski Šamac, Đeletovci, Bošnjaci, Ivankovo, Korođ i Antin). Započeta kao skromna priredba, već je sljedeće godine „Jesenima” dat još veći društveno-politički značaj.

 

Druge “Vinkovačke jeseni” trajale su tjedan dana, od 15. do 21. rujna 1967. godine, a već se na njima isprofilirao središnji događaj koji će biti okosnica i svih budućih jeseni – smotra folklora. Na njoj je nastupilo preko 20 društava s oko 700 izvođača. Događaj je upriličen berbom jabuka na plantaži ,,Borinci“ i atraktivnom modnom revijom. Osim smotre folklora, i na ovim jesenima priređen je bogat program, s brojim izložbama, mitingom poezije i školskim danima. U Gradskom je kazalištu priređeno književna večer u povodu 400-te obljetnice smrti hrvatskog komediografa Marina Držića.

Treće “Jeseni” kao i obično, središnji događaj je bila smotra folklore, a održane su od 14. do 23. rujna 1968.. No, ono što je tada Jesenima dalo dodatnu draž, jest organizacija lijepo popraćenog i zapaženog književnog skupa, na kojemu su sud­jelovali mnogi pjesnici i književnici: Dobriša Cesarić, Miroslav Mađer, i drugi. Bogatstvo sadržaja i događanja te je godine obilježio i veliki Međunarodni turnir u šahu, kojemu je prisustvovao legendarni velemajstor, Robert Fischer. Tako te godine Vinkovačke jeseni dobivaju i svoj današnji vizualni identitet, grb-simbol.

U simbol „Vinkovačkih jeseni“ utkana jabuka, kreacijom akademskog slikara Joze Matakovića, imajući na umu simptomatično i duboko značenje same berbe u svijesti slavonskog čovjeka, koja simbolizira žetvu i uživanje plodova cjelogodišnjega mukotrpnog rada. U središtu grba je BIJELA tikvica kao simbol folklora, tradicije narodnog rukotvorstva…,jabuka CRVENA BOJA u kojoj je tikvica simbolizira voćnjak (Borinci), ŽUTI obruč oko nje je sunce. CRVENA, OKER I ŽUTA BOJA su zreli jesenski plodovi ravnice, a CRNA BOJA je naša plodna zemlja crnica, iz koje su izrasle i tikvica i jabuka i svi plodovi blagorodne Slavonije.

Četvrte po redu “Vinkovačke jeseni” otvorene su 5. rujna 1969. svečanom izvedbom recitala kojega je skladao pjesnik Miroslav Mađer. I te jeseni su po mnogočemu drugačije nego prethodne tri godine. Te godine pripremljen je posebni program, koji je na dostojan način, već na samom početku ove kulturno-sportske i privredno-turističke manifestacije, ističući njen značaj. Scenarij otvorenja je pripremio sam Mađer, a održano je na prostoru ispred Turističkog društva, pod nazivom “Zvuci Slavonije”, sa sudionicima iz Vinkovaca ali i okolice (Đeletovci, Stari Mikanovci).

Pete po redu “Jeseni” otvorene su 18. rujna 1970. svečanom priredbom i bogatim scenskim nastupom kulturno-umjetničkih društava sudjeluje i skupina gradišćanskih Hrvata i Rusina i Ukrajinaca iz Petrovaca. Pri­ređen je atraktivan program, osim smotre folklore, priređene su izložbe u Muzeju i Knjižnici, književno-dramsko večer posvećeno 60. obljetnici smrti Ivana Kozarca, i brojna druga događanja, a u čast Ivana Kozarca otkrivena je i bista-brončano poprsje, rad kipara Vanje Radauša. Te godine, u organizaciji Narodne knjižnice i čitaonice Vinkovci, po prvi puta se pojavljuju „Male Vinkovačke jeseni“, na kojima su sudjelovala djeca, mladi literati, dječji zborovi, a kao gosti ovoj priredbi nastupili su poznati pjesnici…

Jedna od najzanimljivijih priredbi Vinkovačkih jeseni su Šokački divani, nastali kao priredba koja ima za cilj dočarati izvorni govor, stare seoske igre i zabavu odnosno duh i mentalitet Šokca, Slavonca i obnoviti nekadašnje divane, prepričavanjem zgoda iz seoskog života, anegdota, rugalica i pošalica. U sklopu Vinkovačkih jeseni održavaju se od 1974. (Prvi održani u Otoku) godine najčešće u nekom od naselja vinkovačke okolice.

Kasnije na Smotri Vinkovačkih jeseni sudjeluju i folklorne skupine iz raznih dijelova bivše Jugoslavije, Austrije, Mađarske, Poljske, Slovačke, Rumunjske, Francuske, Švedske i SAD. Od 1977. godine Vinkovačke jeseni su “Smotra izvornog foklora naroda i narodnosti Hrvatske”, a od 1990. Godine ”Smotra izvornoga hrvatskoga foklora” na kojoj nastupaju i foklorne skupine iz dijaspore. Od samdesetih godina na foklornim večerima uvodi se natjecateljski karakter, a najbolje skupine stječu pravo nastupa na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu i Đakovačkim vezovima.

Sa ovim tekstom se prisjećamo samih početaka, „Vinkovačkih jeseni“, kada se u burnom vremenu ograničenih demokratskih sloboda, uz nikad ugasli entuzijazam i ponos, rađala tradicija, i započela jedna velika priča, koja je okrenula novu stranicu u životu grada na Bosutu…

“Sija lampa nasrid Vinkovaca,

dođi diko bit će poljubaca”

S vremenom se iskristaliziralo ono što i danas čini okosnicu svakih „Jeseni” – prvotno zamišljena kao popratna manifestacija, smotra folklora je svojom atraktivnošću, svečanošću, bogatstvom folklornog narod¬nog izričaja, postala glavna i središnja manifestacija svakih „Jeseni”, koja je zbog svojega značaja iznimno doprinijela kulturnom i turističkom životu grada Vinkovaca i okolice. Danas „Vinkovačke jeseni” čine jednu od najznačajnijih kulturnih manifestacija izvornog folklora i tradicijske baštine Republike Hrvatske.

PROGRAM DANAS

Malo je onih koji su posjetili “Vinkovačke jeseni”, a nisu vidjeli Slavonski sokak i još jednom se uvjerili u ljepotu tradicije, običaja i brojnih rukotvorina koje su vrijedne slavonske ruke prikazale na svojim štandovima. Ovaj Sajam gospodarstva, tradicijskih obrta i rukotvorina već pet godina okuplja gospodarstvenike, poduzetnike, obrtnike, ali i brojne udruge te iz godine u godinu obrtnicima daje priliku promovirati svoje proizvode.

Danas Svečanom otvorenju Jeseni prethode Folklorne večeri. One se održavaju nekoliko večeri prije svečanog otvorenja Jeseni i na njima nastupaju foklorne grupe iz okolice Vinkovaca, a od 1993. godine iz Vukovarsko-srijemske županije. Prva tradicijska manifestacija u sklopu Vinkovačkih jeseni je kao i obično Folklorne večeri. Manifestacija, koja okuplja svake godine više od 50 kulturno-umjetničkih društava iz cijele Vukovarsko-srijemske županije. Prosudbena komisija najbolje KUD-ove Folklornih večeri iz županije poslati će da predstavljaju Županiju na smotrama folklora širom Hrvatske.

Svečanost otvorenja događa se na velikoj otvorenoj pozornici na središnjem gradskom trgu ili pokraj Bosuta s programom kojem je izvorište i nadahnuće Slavonija i Šokadija – njezini običaji i hrvatska tradicija. U programu sudjeluju popularni hrvatski glumci, tamburaške skupine i pjevači klasične, zabavne i narodne glazbe. Na tim priredbama visoke kulturno-umjetničke i zabavne razine okupi se više tisuća žitelja grada na Bosutu, Županije i gostiju iz raznih dijelova Hrvatske u inozemstva. Kao i svake godine najveću pažnju privuće upravo otvorenje na kojem sudjeluju brojni akademski i amaterski glumci, sviraći, pjevači i pjevačke skupine, plesači i kulturno-umjetnička društva iz cijele Hrvatske.

Tema otvorenja je svake godine drugačiji, a za sve je zadužen scenarist. Prvi scenarist, prvog prikaza otvorenja kako smo već mogli saznati je bio Miroslav Mađer, a legedarna vrlo poznata scenaristica Vinkovačkih jeseni, Ana Cvenić oprostila se od svoga rada 2019. godine s više od 20 godina rada,te je prepustila posao kazalištarcu Marku Sabljakoviću.

Pisanje scenarija je težak posao ponajviše zbog toga što uz svako njegovo ostvarenje ide i tvrdnja: Nije važno samo što i kako se izvodi, nego i tko i kako tu izvedbu prima i doživljava. Svaka je ova priredba podvrgnuta kritici etnologa čija su promišljanja i sudovi o folkloru i autentičnost folklornih izvedbi češće i suprotna. Neke od dosadašnjih obrađenih tema Svečanog otvorenja:

  • „Tu negdje je srce hljeba“ (D. Švagelj)
  • “Sretan je onaj narod koji zna cijeniti štoje šuma“ ( Slavonska šuma, J. Kozarac)  2000.
  • “Zemlja” 2001.
  • „Do dva konja a obadva vrana“ (Sreća naša to su konji vrani , I. Kozarac)  2002.
  • “O, Snašo!” (Poštovanje prema ženi) 2003.
  • „Obaljana četirim vodama“ (M. A. Relković)  2004.
  • “ ‘Ajdmo, diko, na veliko sijelo!”  2005.
  • “Kad bećari šorom zapjevaju” 2006.
  • “Jesen stiže, kukuruzi zlate…” (narodna pjesma) 2007.
  • “Kolo igra tamburica svira”(Tamburice, tanka žico, Slavonije miljenico,…narodna pjesma) 2008.
  • “Croatio, dok ti ime traje, čuvat ćemo tvoje običaje” (narodna pjesma) 2009.
  • “Stan do stana pokraj šume stoji” (stihovi Iva Jemrić Rus) 2010.
  • “Ej, široki slavonski sokače!” (stih Joze Ivakića) 2011.
  • “U kolu i oko njega” 2012.
  • “To smo što jesmo” 2013.
  • “Široka je slavonska livada” 2014.
  • “Ispod golemog neba” 2015.
  • “Večer oproštajna” 2016.
  • “Ex Slavonia” (pjesma Vladimira Kovačića) 2017.
  • “Pregršt istine” 2018.
  • “Tri nam drage riječi” 2019.
  • “Curo draga iz sokaka moga” (pjesme “Milovo sam”Ivan Kozarac) 2020.

Mimohod sudionika Smotre folklora ulicama Vinkovaca blagdan je za oči i uši. Kolona svih sudionika, nakon svečane mise u crkvi Sv. Euzebia i Poliona dugačka nekoliko kilometara kreće se prema stadionu NK Cibalie, zadržavajući se kratko ispred glavne pozornice na otvorenom. Svečani mimohod se priređuje zadnjega dana manifestacije. Najčarobniji dio Manifestacije je kada najdužom ulicom Vinkovaca, krene rijeka ljudi, kulturno-umjetnička društva, zaprege i sami konjanici. Vinkovčani često rijeku ljudi zbog sporog toka u mimohodu, uspoređuju s Bosutom, „rijekom bez izvora koja neće da teče“, rijekom koja prolazi kroz sami grad. Svaka
folklorna skupina u mimohodu ima svoje korijene koji budu prikazani tisućama gledatelja toga dana. Svečani mimohod je najatraktivnija, najljepša i najsvečanija manifestacija Vinkovačkih jeseni. Više desetina tisuća gledatelja koji ispune ulice i središnji gradski trg, mogu uživati u ljepoti narodnih nošnji i zvucima folklornih skupina Vinkovačkog kraja, Slavonije, Hrvatske ali i iz Mađarske, Ukrajine, Poljske, Slovačke, Francuske, Švedske i drugih zemalja koji kao gosti sudjeluju na Jesenima. Smotra folklora s mimohodom svih sudionika i predstavljanjem konjskih zaprega najatraktivnija je i najposjećenija priredba Vinkovačkih jeseni.

S početnih dvadesetak izvornih skupina i 700 izvođača Smotra folklora danas okuplja preko sedamdeset skupina s oko 3.000 izvođača. Poseban interese na Mimohodu i Smotri izaziva pojava i nastup konjskih zaprega. Kloparaju gradskim ulicama i trgovima uređene konjske zaprege. Posebno su lijepe i zanimljive svatovske. Za Šokca, Slavonca, konji i zaprege zbog nekadašnjeg načina života imaju posebno, gotovo mitsko značenje. Otuda i velika ljubav i pozornost prema tim plemenitim životinjama kojih je sve manje.

„Vinkovačke jeseni“ ne mogu proći bez kola, osobito onoga najvećeg nakon „Svečanog mimohoda“. No neće se plesati samo na stadionu. U kolo će se uhvatiti sudionici i gledatelji po cijelom gradu. Kao ples, ali i društveno događanje, kolo je bilo glavno mjesto upoznavanja djevojaka i mladića, pokazivanja simpatija, rugalo se i izražavalo se sve što se nije moglo reći osobno. Svatko u izvedbi ima priliku zapjevati bećarce i pomoću njih izraziti svoje mišljenje i iznijeti kritike. Pokretom, gestom i glasom može se izreći ono što nije dopušteno običnim govorom. Sviranje i ples prekidaju plesači kada zapjevaju bećarac, tada se kolo smiruje i prelazi u laganu šetnju da bi nakon otpjevanog bećarca nastavilo u istom tempu do sljedećeg prekida pjesmom. Za Slavoniju karakteristična su zatvorena kola koja se izvode oko tamburaša koji stoje, sviraju i pjevaju u sredini kola. Postoje različite strukture koraka kola koja se često zovu po prvom stihu pjesme koja se pjeva. Najčešće koje se izvodi je zapravo Šokačko kolo, najpoznatije je i najomiljenije. U svakom selu ga se izvodi na specifičan način. Svojom pjesmom, živošću i podcikivanjem postalo je zaštitni znak Slavonije.

Program „Vinkovačkih jeseni“ koncipiran je tako da bude zanimljiv svim uzrastima. 1970. godine uvedena je nova priredba pod nazivom „Male Vinkovačke jeseni“, a već sljedeće godine nazvane su „Dječje Vinkovačke jeseni“. U program sudjeluju djeca predškolskog uzrasta i mali školarci, a program je uz folklor, podređen dječjoj igri i zabavi. Šarenilo nošnje, pjesme i plesa iz svih krajeva Hrvatske, upotpunjena je nošnjama, koje su roditelji obukli mladim Vinkovčankama i Vinkovčanima u publici. Tjedan dana prije Svečanog mimohoda, održavaju se Vinkovačke jeseni u malom, Dječji svečani mimohod . Mimohod koji je svake godine sve brojniji ne može se usporediti s brojem gledatelja na vinkovačkim ulicama, koji su nestrpljivo očekivali prolazak mališana u tradicionalnim nošnjama. Tu su još i Športska natjecanja, crtanje na pločniku i panoima, nastupi dječjih zborova, folklornih i plesnih skupina, literata, recitatora i dječji korzo. Prvoga dana u večernjim satima održava se prvi dio Međužupanijske smotre dječjih folklornih skupina, a u nedjelju slijedi Središnji mimohod dječjih skupina, koji će svoj cilj imati u Velikom šatoru, gdje nakon mimohoda održava drugi dio Međužupanijske smotre.

 

Svake večeri u glavnom šatoru Smotre održavaju se različiti koncerti. Nastupaju razni izvođači, od tamburaša preko pjevača zabavne i pop glazbe do DJ-eva . Također, održava se i Auto show, prilika ne samo za kupiti novi automobil, već i za razgledati starije modele istih proizvođača. Neki od noviteta Manifestacije, svakako su modne revije. Djevojke na glavnoj pozornici prikazuju frizure, šminku, ali i odjeću iz starijih vremena, i to pod nazivom Etno revije. Osim toga, još jedan od noviteta su Urbane jeseni, večer gdje mladi DJ-evi pokazuju svoje znanje, kao i hip hoperi koji svoje nastupe održavaju također na pozornici glavnog šatora. Jedna večer posvećena je i mažoretkinjama, gdje uz Vinkovačke mažoretkinje dolaze I gošće iz cijele Hrvatske te sve one zajedno održe nastup i prikažu svoje koreografije koje su učile tijekom cijele godine. Uz spomenute tradicionalne priredbe i manifestacije, na Jesenima se održavao i niz drugih priredbi kulturnog, gospodarskog i športskog sadržaja. U danima Jeseni u gradu se održavaju likovne izložbe, književne večeri, koncerti, znanstveni i stručni skupovi,  gospodarska savjetovanja i izložbe, promocije knjiga, športska natjecanja i drugo.

  • Folklorne večeri:
    • Županijska smotra folklore
    • Koreografirana gradska društva
  • Dječje Vinkovačke jeseni:
    • Međužupanijska smotra dječjih folklornih skupina,
    • Mimohod dječjih skupina,
    • Mali divani
  • Svečano otvorenje Vinkovačkih jeseni
  • Državna smotra hrvatskog izvornog folklore
  • Svečani mimohod sudionika i reviji konjskih zaprega
  • Najveće šokačko kolo
  • Svečano zatvorenje Vinkovačkih jeseni: Paljenje feniksa na Bosutu,
  • Šokački divani
  • Slavonski sokak – Sajam gospodarstva, tradicijskih obrta i rukotvorina
  • Vinski grad
  • Tamburica na sokaku
  • Urbane Jeseni
  • Radionice za djecu i odrasle, predstave, izložbe, predavanja, modne revije, auto show,  svako-večernji koncerti, sportska natjecanja, ETNO frizure svijeta,…

Pripremio:

STARI ŠOKAC

Tomo Krbavac

Izvor
WEB stranica vinkovacke jeseni hr Arhiva Vinkovačkog listaVinkovačke jeseni - kako je sve počelo... - Vremeplov kroz Prve Jeseni - Vinkovci 2013.FOTOGRAFIJE: Državni Arhiv Vukovar, Topoteka Vinkovačkih jeseni, privatne zbirke Rukavina-Čajkovac-Toth-Petričević-Šporšić-Horvatović, knjiga Vinkovačke jeseni 1966-1985., privatne zbirke Jeseni ETNOportal-aKnjiga Vinkovačke jeseni: 1966-1985.
Prikaži više

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button

Adblock dodatak pronađen

Molimo isključite AdBlock(Blokator oglasa) kako biste nastavili s pregledom web-stranice.