Narodna baštinaSTARI ŠOKAC

Četvrti dan Božića – Nevina dječica

Ušli bi u sobu i tako ih nespremne nekoliko puta udarili šibom.

#nevinaDječica #drobneDječice #djeca #šiba #korbač #rastiRasti #mladiSE #šibarevo #šibarovo #šibaizraja #roduševo #mladenci #mladinci
Četvrti dan Božića posvećen je spomenu na betlehemsku dječicu, koja su na Herodovu zapovijed pomorena od strane njegovih vojnika. Na dan Nevine dječice (28.12.) vrši se dobro znani, a na čitavu hrvatskom području gotovo bez izuzetaka još održani običaj „šibanja“. Narod taj dan naziva pretežito mladenci, mladinci, mladijenci rjeđe herodešovo ili šibarjevo, dok je crkveni naziv dan Nevine dječice. Glavno je toga dana simbolično udaranje šibom, i po tome se razvila uloga i naziv šibara u nekim krajevima s uvjerenjem da će zdravlje, snaga i spretnost prijeći na onog koga se tuče. Šiba se redovno kakvim svježim prutom (pletenim od vrbe). Sporedno je, što u južnijem dijelu hrvatskog područja čine uglavnom majke s djecom, dok je drugdje mnogo uobičajeno to šibanje i među djevojkama i momcima pa i ostalima; isto tako regionalno, što u južnim krajevima majke peku djeci za tu zgodu osobite kolačiče (mladenčići), shvaćene kao neko ublažavanje šibanja. Razumljivo je, da se taj običaj, u svezi s danom, na koji se obavlja, tumači ponajviše kao spomen i prigoda trpljenje nevine djece, s čim je u skladu i navedeni naziv toga dana herodešovo.
„Tada su djeca obilazila kuće i pozdravljala ukućane riječima: “Na zdravlje vam došla nevina dica”, a domaćice su ih darivale kolačima, jabukama, orasima, lješnjacima.“
Majke su na taj dan šibale svoju djecu prisjećajući se dana kada je Herod poubijao svu djecu. Na blagdan Nevine dječice – Roduševo (28. prosinca), Crkva se spominje pokolja nejake djece u Betlehemu, izvršenog po nalogu kralja Heroda. Spomendan Nevine dječice poznat je pod nazivima drobne dječice, Roduševo, Heroduševo, Šibarjevo, Šibarovo, Šibarevo,… .
Roditelji bi toga dana u spomen nevine djece simbolično udarali djecu šibama kako bi im bila poslušna te zdrava i vesela naredne godine. Djecu se “šibalo” grančicama borojice, grančicama žute bikovine, drinka, liske, breze,…, ali ih se nakon toga častilo slatkišima, najčešće suhim voćem. U tradicijskoj kulturi naziv “nevina dječica”, uz betlehemsku dječicu, označava i svu onu djecu koja su umrla u ranoj dojenačkoj dobi ili odmah po rođenju kao i mrtvorođenu djecu. Smrtnost je djece nekada bila vrlo visoka. Takva djeca nisu stigla za života sagriješiti pa se vjerovalo da su odmah primljena u krug nebeskih anđela. Zbog te nevinosti za tu se djecu nisu služile mise zadušnice, ali su zato njihove majke kao i drugi članovi njihovih obitelji odlazili na spomendan Nevine dječice u crkvu na svetu misu kako bi se pomolili za njih.
Ujutro kada bi se probudili cijela bi se obitelj pomolila. Nakon toga bi probudili djecu te bi ih šibali po nogama (lagano, djeca bi se smijala) i govorili: „Rasti, rasti!“
Ponegdje dok su djeca još bila u krevetu, domaćin ili netko iz susjedstva, sa šibom bi djecu lagano lupio po leđima ili nogama govoreći: Mladi se, mladi se! Primanje udaraca šibom označava žrtvu i
ima očisnu vrijednost. Roditelji ili stariji ukućani nastojali su iznenaditi klince dok su još spavali u krevetu. Ušli bi u sobu i tako ih nespremne nekoliko puta udarili šibom. Vjerovalo se da će šibanje svježom biljkom na osobu prenijeti snagu, spretnost i zdravlje. Zločestiji su klinci dobili nekoliko udaraca šibom više. Usputno bi im se spominjali i grijesi.
U nekim krajevima jedna osoba iz kuće, najčešće mama ili baka, a mogao je to biti i čovjek iz sela, obilazi kuće i šibom od liske, bukovine ili drina tuče djecu i mladež, osobito mlade snaše. Ukućani su tu osobu častili pićem i jelom. Šibanje na Mladence se tumačilo i opravdavalo boljim rastom djece. Vjerovalo se da će tim običajem djeca više narasti naredne godine.
U Lici su pa na taj spomendan imali običaj “šibalica” ili “šikavaca“ kada su mladići posjećivali kuće djevojaka i pritom pjevali prigodne pjesmice :”Otvori vrata divojko od zlata, I tvoja je mater otvarala, I momke lipo darivala…” a djevojke potom mladiće darivale jabukama i orasima. Dečki su nosili i šibe kako bi “prijetili” djevojkama ako ih ne daruju.
Na Šibarovo rano ujutro momci su išli od kuće do kuće s korbačem. Korbači su
ispleteni od vrbovih šiba. Koga su usput susreli šibrali (izudarali) bi ga korbačem, ili ukućane u njihovim domovima, kazujući:
„Budi zdrava, budi sveža, A nikad nemoj biti bojesna!“. Ukućani su ih ponudili rakijom ili vinom.
Sretan imendan svim onima koji ga danas slave (Neven, Nevenka, Mladen, Mladenka…)

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button