Narodna baštinaSTARI ŠOKAC

Drugi dan Božića – Sveti Stjepan

Na sam Božić ljudi nisu odlazili u posjete, već su bili doma s obitelji, ali drugog dana Božića, dakle, na Štefanje,...

#sretanBožić #čestitBožić #NadobroVamdošao #blagoslovljenBožić #faljenIsusiMarija #čestitari #imendan #stjepan #štefanje #dankonja #mpsdivanđije #obitelj #blagoslovkuća #prijatelji #zetovi #rodbina #roditelji #đakon
NA DOBRO VAM DOŠAO BOŽIĆ I SVETI STJEPAN!
ŠTEFICAMA, ŠTEFU, STJEPANIMA, STIPANIMA,… Svima Vama SRETAN IMENDAN!
Kad je Božić petkom: zima će biti huda; proljeće vjetrovito; jesen srednja; čeljad će biti zdrava; žetva različita. (Ilić Oriovčanin 1846: 104-105)
Postoje neke narodne izreke vezane uz ovaj dan. “Kiša na Štefanje obećaje sljedećeg ljeta žita manje.” Ta izreka slična je onoj “bolje Božić kužan nego južan”, što znači da za to doba godine nije primjereno toplo i kišno vrijeme, pa će stoga plodnost sljedeće godine biti mala.
Na Štefanje počinje blagoslov obitelji po kućama, a mnogi će, poput Stjepana, Štefa, Stipe, Štefice i Štefanije, slaviti i svoj imendan. Sveti Stjepan zbog svog propovijedanja Isusovog nauka i pripadništva zajednici kršćanskih učenika, bio je oko 36. godine nakon Krista osuđen za bogohuljenje. Kazna je bila kamenovanje do smrti izvan gradskih zidina Jeruzalema.
Na sam Božić ljudi nisu odlazili u posjete, već su bili doma s obitelji, ali drugog dana Božića, dakle, na Štefanje, obilazili su rođake i prijatelje. Mlade su snahe posjećivale roditeljski dom i majci i ocu nosile darove.
„Stjepanov kruh” dijelio se siromasima. Svećenici su „Stjepanovom vodom” škropili konje i njihovu hranu. Crno vino se blagoslivljalo, a u kalež se ubacivao kamenčić što je simboliziralo Stjepanovo mučeništvo. Vino koje se izlijevalo na oranice zvalo se „Stjepanova ljubav”.
Na blagdan sv. Stjepana za zajedničkim objedom na kojemu je obitelj, rodbina i uzvanici pali se svijeća za pokojne.
Na Stjepanje, Stipanje ili Štefanje, blagdan 26. prosinca, štuje se i dan konja ili mazgi čiji je svetac zaštitnik, hodočasti se crkvi sv. Stjepana. Seljaci su na taj dan izlazili s konjima i kočijama, jahali ili se utrkivali. Svećenici blagoslivljaju konje i hranu za konje. Izvode se konji, vrše se utrke konja.
Mladići i djevojke iskazuju međusobne simpatije. U nekim mjestima vjerovalo se da će mladić oženiti djevojku s kojom šeta kroz puk. Iz višestrukih razloga od turske okupacije do konca 20-ga stoljeća događala su se umicanja djevojaka. Blagdan prate čestitarski ophodi koledara, veselara, kešketara i drugi. Zetovi sa svojim suprugama posjećuju i darivaju punca i punicu.
Pred spomendan Našašća relikvija vrše se trodnevne priprave, post i ispovijed. Uoči blagdana pale se krjesovi. Neke obitelji brgulju slave na blagdan Našašća relikvija. Štovanje sv. Stjepana prvomučenika ogleda se i u mnogim sanktonimima. Za blagdan kao i za spomendan sv. Stjepana prvomučenika organiziraju se velika narodna veselja. Danas nam čitavo Nebo želi reći:
“Čovječe, upoznaj svoje dostojanstvo!”
Sveti Stjepan Prvomučenik – Nakon proslave Isusova rođenja, slavimo onoga koji je prvi dao život za Njega. Sveti Stjepan otišao je u smrt svega se odrekavši, jer mu je pripadnost Isusu bila fascinantnija od svega onoga što mu je svijet obećavao.
Sveti Stjepan prvi je kršćanski mučenik, a bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima Crkve, prema Djelima apostolskim (Dj 6,5).
Ništa se ne zna o Stjepanovu ranom životu. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusove nauke i pripadništva zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do osude za “bogohuljenje”, a potom i do smrti kamenovanjem.
Najugledniji i najenergičniji među đakonima bio je Stjepan. Tek što je počeo djelovati istaknuo se revnošću i čudesima, koja je Duh Sveti činio preko njega. Navukao je na sebe mržnju starih židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao evanđelje u svakoj prigodi.
Tako jednog dana, kad im je predbacio što su progonili proroke i ubili Krista, oni ga izvedoše izvan grada i tu ga kamenuju. Stjepan je tako postao prvi mučenik, prvi je prolio krv za Krista. U trenucima umiranja moli za one koji su mu oduzimali život. Umirući, bilježi Sveto pismo, Stjepan je klicao: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Sudbina mu je bila vrlo slična Isusovoj. Činjenica je da je ova mučenička smrt još više ujedinila prve kršćane i probudila u njima spremnost čak i krvlju svjedočiti svoje uvjerenje: Isus je obećani Mesija, On je Spasitelj svijeta.
Čarobnost Božića odsijeva i na današnji dan svetog Stjepana. Pogled će nam odlutati dalje, te ćemo se upitati, zašto je Stjepan bio spreman radije poginuti nego skrenuti s puta Isusa iz Nazareta. Otišao je u smrt svega se odrekavši, jer mu je pripadnost Isusu bila fascinantnija od svega onoga što mu je svijet obećavao. Tako nam se Božić prikazuje u novom svijetu. Taj Božić je jučer svratio u naše živote da nas upita koje su naše životne vrednote. Na današnji dan tu ljepotu Božića poškropila je krv Stjepana iz Jeruzalema. U idilu Božića tako ulazi ozbiljnost ljudske egzistencije.
Danas se treba pokloniti onom malenom, nevidljivom, nejakom, onom neuglednom i u njemu prepoznati Svemogućeg, stvarnog, vječnog, jedinoga koji ima život u svojim rukama. U malim sitnim stvarima leže vrhunske vrednote. Kada to uspijemo, Božić će postati Božićem, obuzet će nas radost, i nada nas neće više napuštati.
Ime je grčkoga porijekla i znači “okrunjen”. Sveti Stjepan zaštitnik je i đakona.

Prikaži više

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button

Adblock dodatak pronađen

Molimo isključite AdBlock(Blokator oglasa) kako biste nastavili s pregledom web-stranice.