Kićeni svatovi

Iz godine u godina, sve je manje ženidaba uopće, a svatova pogotovo. Dok su se još prije nekoliko godina viđali po slavonskim šorovima obijesni svati u ciki i veselju, sada prolaze jesen i ženidbe jednako tmurno. Žene se tu i tamo momci i djevojke, ali u tišini i bez narobite bu­ke. Ne vide se više u maglena jutra sva­tovska lica ozarena uživanjem s ras­košne večeri, niti cilik tamburica po so­kacima budi građane. I rijetki se ciga može pohvaliti, da mu je skoro na gu­dalu lepršala stotinjarka.

(Svatovi u Županji 30-tih)

Zato je bilo ugodno iznenađenje ove nedjelje, kada su se vjenčali gđica Mandica Anđelič i g. Ivica Mihaljević, građanin iločki, kojih su svatovi oživjeli i stare narodne običaje i iločke ulice. Odmah poslije podne djeveri su otišli po djeveruše, praćeni ciganima i tamburašima, zatim se pošlo po kumove (gg. Brstilo i Glatz), po mladoženju i mladu i ko­načno u parovima u crkvu. Na večer su svatovci usrdno prionuli uz večeru, koja je bila priređena i u nevjestinoj i u mladoženjinoj kući, a za koju sa platili glavom deseci prasaca, purana, gusaka i pataka, te na stotinjak sitne živadi — uz brda kolača i potoke vina. Joć danas pred večer obilaze po varoši obijesni svatovci, gazeći unatraške blato, a pred njima režu cigani, stotinjarkama zaki­ćenih šešira. Sada će još na drugu ve­čeru; i Bog zna, kada će klonuti od ve­selja i ne će li Drda po drugi put »kuc­nuti« šakom o kumovski prozor.

ILOK, 28. listopada 1935., HRVATSKI LIST iz arhive HEMEROTEKE MSO priredio STARI ŠOKAC