Narodna baštinaSTARI ŠOKAC

Treći dan Božića – sv. Ivan

Slama je ostajala u kući tijekom božičnih blagdana, a zatim su je ritualno iznosili.

Danas 27. prosinca imendan slave Ivan, Ivana, Iva, Ivo, Ivica i Janko. Svima koji danas slave svoj imendan želimo sretan imendan!
Treći dan Božića, Ivanuš, Ivanja, Janušovo, božićno Ivanje, božićni Ivanjdan (27. prosinca) je blagdan Svetog Ivana, a tada se vrši blagoslov vina u crkvama, iznosi se božićna slama van i stavlja na voćke, pale se koleda. Na taj dan bi se i kuća pomela, što se nije smjelo napraviti na sam Božić ili Stipanje. Postoji izreka: “Treći dan slama van”. Kada se uđe u kuću kaže se: „Čestit Božić i sveti Ivan“, a domaćin odgovara: „Čestita duša prid Boga došla.“ Onome kome je imendan nije se donosio poklon, nego je on trebao častiti jer mu je imendan (kolačima, pekom itd.) Blagdan svetog Ivana, apostola i evanđelista. U kajkavskim krajevima ovaj je blagdan poznat pod nazivom Januševo. Na Januševo se nekada vino nosilo u crkvu na posvetu. Blagoslovljeno vino po povratku iz crkve morali su uzeti svi ukućani kako bi bili zdravi tijekom čitave naredne godine. Dio blagoslovljenog vina ulijevao se u bačve s vinom kako se vino ne bi kasnije pokvarilo, a dio se blagoslovljenog vina spremao i konzumirao u vrijeme bolesti kao svojevrsni lijek. Na Januševo se iz kuća iznosila slama i žito koje se na Koleni post tj. Badnjak unijelo u glavnu kućnu prostoriju. Od jednog dijela slame kokošima se svijalo gnijezda za nošenje jaja, a dio se čuvao do proljeća kada se od nje kvočkama savijalo gnijezda kako bi se plići lijegali na “svetoj” slami. Žitek, odnosno zrnje svih žitarica koje je stajalo na božićnom stolu razdijelio se svim domaćim životinjama kako bi bile zdrave i plodne. Vlati božićne slame običavalo se vezati i na voćke u voćnjaku kako bi dogodine donijele obilat plod. Vlati se naročito vezalo na one voćke čiji je urod u jesen bio slab ili je u potpunosti izostao
U Šokaca je zabilježen još jedan zanimljiv običaj paljenja božićne slame na treći dan Božića. Slama koja se za Badnjak unosila u kuću, pod stol, se treći dan Božića iznosila ujutro i palila se pred kućom. U Bačkom Bregu npr. pritom se govori “Gori Božić”. U drugom krajevima slama se iznosi iz kuće, ostavlja na posebnim mjestima pod kokice, marvu,… živad, i ne pali se. Slama je ostajala u kući tijekom božičnih blagdana, a zatim su je ritualno iznosili. Većina opisivača božičnih narodnih običaja tvrde da su to najčešće činili trećeg dana Božića, na blagdan Svetog Ivana, i to tako da su je stavljali na mlade voćke kako bi bolje rodile. Slamu je trebalo iznijeti rano ujutro, prije zore. I dok su slamu u kuću obvezno unosili muškarci, u ritualnom iznošenju sudjelovale su i žene. Sijeno koje je bilo pod stolom bacali su stoci kao hranu, a malo sijena stavljala je gazdarica u kokošja gnijezda, gdje su nasađivali kokoši. Od slame se pravio vijenac; nakon božičnih blagdana nisu ga bacali nego bi ga stavili pod kokoši da bolje nesu. Negdje bi slamu sa stolica, ispod stola i sa stola zgrnuli na hrpu i rasporedili: blagu u jasle da bude sreće, u postelje radi zdravlja i mirnoga sna. u gnijezda kokošima da bi kvočka bolje sjedila i nosila jaja. Preostalu bi slamu žene i djevojke svezale u snopiće, iznijele u voćnjak i odložile na svaku voćku da bi dobro rodila. Posebno zanimljivo je to da su djeca prvo darivali drvo trešnje, jer su ih najviše voljele, pa su očekivala da će trešnje prije rodit ako ih daruju božićnom slamom.
U etnologiji postoje različite pretpostavke o ritualnom značenju božične slame Pritom stručnjaci razlikuju slamu rasutu na tlu od slame vezane u snop ili vijenac. Onu spletenu u vijenac povezuju s kultovima posljednjeg snopa žita i žitnim demonima, tj tumače da ima isto značenje kao i posljednji snop u žetvi. Taj je snop imao osobitu snagu, utjecao je na plodnost, a prema nekima nosio je u sebi duh mitskih predaka. Božična slama, prema tim tumačenjima, poistovjećuje se s posljednjim snopom kao s predstavnikom mitskog pretka.
Sv. Ivan apostol bio je učenik Ivana Krstitelja i prvi je s apostolom Andrijom pošao za Kristom. U Isusovu javnom životu ima uz Petra i Jakova Starijeg, svoga brata, reklo bi se, neko povlašteno mjesto. Najveću je hrabrost pokazao kada je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem. Nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća na nebo pokazuje se Ivan u više navrata u povlaštenoj situaciji uz Petra. Za vrijeme prvog Apostolskog koncila u Jeruzalemu, oko 50. godine, ubraja se među stupove prvotne Crkve.
Ime Ivana jedno je od najčešćih imena u Hrvatskoj i u zemlji danas živi preko 30 tisuća ovih imenjakinja, a ime je posebno popularno bilo 80-ih godina prošlog stoljeća. No, i danas se mnogi roditelji odlučuju za ovo ime ili neku njegovu izvedenicu poput Iva, Ivanka, Ivkica, Ivona…
Ime Ivan, odnosno Ivana ima podrijetlo u hebrejskom jeziku i izvedeno je iz hebrejskog imena Yochanan koje znači Jahve je milostiv. Radi se o biblijskom imenu koje se spominje već u Starom zavjetu, ali svoju popularnost duguje dvama svecima iz Novog zavjeta – Ivanu Krstitelju kojeg katolici slave 24. lipnja i apostolu Ivanu kojeg se slavi 27. prosinca. Sv. Ivan Evanđelist štuje se kao zaštitnik teologa, pisaca, skladatelja, slikara, a zaziva ga se kod žrtava opeklina, požara. Također se štuje i kao zaštitnik prijateljstva.

Povezane objave

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button